Otok Brač

Za razliku od svih ostalih jadranskih otoka, koji često izgledaju poput kamenih sjekira zarivenih u morsku pučinu, Brač ima i svoju unutrašnjost, prebogatu floru i faunu i izrazitiji doživljaj godišnjih doba. Cijeli otok trebao bi biti proglašen jedinstvenim kulturno-povijesnim i prirodnim parkom, posebno južna strana, između Vidove gore, bolskog Zlatnog rata i pustinje Blaca, koja tvori jedinstveni predio u kojem se spajaju ribarski, težački i pastirski Brač, s mnoštvom kutaka za ugodu samoće i mira, ali i izrazitih socijalnih doživljaja, plesa, glazbe i sporta.

Smatra se da Brač nosi drevno ilirsko ime prema jelenu, kultnoj životinji njegovih prapovijesnih žitelja. Prema drevnoj predaji trojanski je heroj Antenor (legendarni utemeljitelj Padove i Korčule) došao nakon pada Troje iz grčke Ambracie na otok Brač. Sa sobom je doveo Braha, Brac, Dalmacijapastira, Silena, ratara i Elafa, pomorca. Život se gradio na stočarstvu, maslinarstvu, vinogradarstvu i ribarstvu. Krajem XVIII. St. Na otoku je bilo više od 500.00 maslina, a koncem XIX. stoljeća više od 12.000 hektara vinograda. No, bolesti vinove loze peronospora i filoksera koje su zahvatile dalmatinske vinograde i Prvi svjetski rat prislili su brojne Bračane na iseljavanje s otoka u Australiju, Južnu i Sjevernu Ameriku.