dio je Dinarskog krškog područja koje karakterizira karbonatna geološka podloga, brojne krške forme, rijetke pojave površinskih tokova, te izražena veza površina-podzemlje kroz brojne pukotine. Obilje vode i stvaranje jezera u takvom kraju iznimna je i dragocjena pojava. 
Važnu ulogu u cijelom sustavu ima sabirno područje koje jezera opskrbljuje vodom. Izrazito je propusno sa brojnim podzemnim (spilje i jame) i površinskim krškim oblicima (vrtače ili ponikve i polja), ali siromašno površinskim tokovima. Vapnenački vrhovi se izdižu upravo u tom području, kao i najviši - Seliški vrh, 1279 m. Nakon puta kroz podzemlje voda nailazi na prepreku - nepropusnu stijenu uz koju istječe na površinu tvoreći mnogobrojne potoke, koji obogaćuju jezera. Najvažniji su izvori Crne i Bijele rijeke. Na nepropusnoj podlozi nastala su Gornja jezera: Prošćansko jezero, Ciginovac, Okrugljak, Batinovac, Veliko jezero, Malo jezero, Vir, Galovac, Milino jezero, Gradinsko jezero, Burgeti i najveće plitvičko jezero – Kozjak. Donja jezera: Milanovac, Gavanovac, Kaluđerovac i Novakovića Brod, kanjonski udubljena u vapnenačku podlogu, dio su propusnog područja, gdje voda ponire i gubi se kroz brojne pukotine u podzemlje. Na površini između isprepletene mreže brojnih udubljenja zvanih vrtače, kao “tornjići”, strše vapnenački blokovi.

Voda potoka Plitvice spuštajući se preko stijene visoke 78 m i tvoreći amfiteatar Velikog slapa najvišeg slapa u Hrvatskoj, zajedno s vodom jezera tvori slapište Sastavke kojima započinje rijeka Korana.

Voda je element koji, uz tektonske pokrete u prošlosti, nastavlja mehaničkom i kemijskom snagom modelirati plitvički reljef.
Kemijski sastav krške podloge – vapnenca i dolomita, razlogom je što su vode Plitvičkih jezera bogate otopljenim kalcijevim karbonatom. Prolazeći kroz površinski sloj tla, kišnica apsorbira ugljični dioksid te tako nastaje blaga, ugljična kiselina. Korozivnim djelovanjem, kiselina otapa vapnenac i dolomit te se na taj način mineralizira i postaje prezasićena kalcijevim i magnezijevim bikarbonatom. Izbijanjem takve vode na površinu i rasprskavanjem njenih kapljica, veliki dio vode isparava, a kalcijev karbonat kristalizira u obliku sitnih kristalića, koji se talože u vodi i grade barijere.
Voda prezasićena kalcijevim karbonatom, jedan je od uvjeta za nastanak SEDRE. Ona nastaje na izdancima mahovina, gdje žive milijuni algi i bakterija, koje luče sluz, na koju se lijepe kristalići kalcita i pretvaraju u “živi kamen”. Najčešća mahovina, koja prekriva strme i okomite sedrene barijere, a sudjeluje u stvaranju sedre je Cratoneuron comutataum. Ona brzo “okamenjuje”, a izgled mahovine ostaje dobro očuvan u sedri. Na mirnijim mjestima, vodena mahovina, Bryum pseudotriquetrum stvara sedru “brijumskog tip”. Ovom tipu pripada sedra koja izgrađuje Sastavke.

Znameniti istraživač, koji je izučavao proces stvaranja sedre Plitvičkih jezera bio je akademink IVO PEVALEK. On je 1926. godine zapisao: “Suština Plitvičkih jezera leži u sedri i sedrotvornom bilju i to algama i mahovinama...”. Stoga je osnovni fenomen i uvjet opstanka Plitvičkih jezera, neprekidno stvaranje fitogene sedre.

Flora

Među prvim znanstvenim istraživanjima polovinom 19. st. na području Plitvičkih jezera bila su istraživanja biljnog svijeta, što svakako govori o vrlo ranoj spoznaji bogatstva i vrijednosti flore Parka, te njenoj ulozi u izgradnji temeljnog fenomena. Detaljnija istraživanje flore nižih biljaka Pevaleka 1924. i 1935., dokazala su da vodene alge i mahovine formativno sudjeluju u stvaranju sedre, te da su sedra i sedrotvorne biljke najvažniji faktor koji utječe na morfologiju Plitvičkih jezera. Sustavna istraživanja flore viših biljaka koja su započela dosta kasno (Šegulja i Krga 1984.) potvrdila su da Park i u pogledu bogatstva i raznolikosti flore viših biljaka predstavlja svojevrstan fenomen. Na relativno maloj površini Parka zabilježeno je 1267 biljnih vrsta svrstanih u 112 porodica. Velika raznolikost, prisustvo reliktnih, endemičnih, rijetkih, Zakonom zaštićenih vrsta, od kojih se veliki broj nalazi u Crvenoj knjizi biljnih vrsta RH i na IUCN-ovoj Crvenoj listi ugroženih biljnih vrsta, svrstava Park u floristički izuzetno vrijedno područje ne samo u Hrvatskoj nego u Europi i svijetu Geografski položaj (60km zračne udaljenosti od mora) u zaleđu Velebita, na granici kontinentalnog i maritimnog oborinskog režima, na nadmorskoj visini od 418-1279 m, te geololška podloga koja se odražava u nizu krških obilježja omogućili su uzajamnim djelovanjem razvoj tako bogatog i raznolikog biljnog svijeta. Prostor Parka obiluje endemičnim vrstama užeg i šireg rasprostranjenja (72 vrste). Posebnu vrijednost predstavljaju endemi koji su po prvi puta opisani na ovom prostoru: uskolisno zvonce(Edraianthus tenuifolius), žabnjak kolovrc (Ranunculus scutatu), te livadni procjepak (Scilla litardierei) - vrsta obilno zastupljena u sastavu vlažnih dolinskih livada u Parku. Park se ističe bogatstvom Zakonom o zaštiti prirode Republike Hrvatske zaštićenih vrsta (22 vrste). U ovoj skupini se posebno izdvaja gospina papučica (Cypripedium calceolus) - najljepša orhideja Europe. Kao rijetka i ugrožena vrsta šumskih prostora nalazi se u Crvenoj knjizi biljnih vrsta RH i na IUCN-ovoj Crvenoj listi u kategoriji ugroženih svojti. Posebnu skupinu u flori Parka čine rijetke i zanimljive biljke flore Hrvatske kojih je u flori Parka znatan broj. Zlatna jezičnica (Ligularia sibirica) je vrsta koja zaslužuje posebnu pozornost. Nacionalni park Plitvička jezera je jedino nalazište ove vrste u Hrvatskoj, ali i znatno šire - na prostoru jugoistočne Europe. Vrsta se nalazi na IUCN -ovoj Crvenoj listi u kategoriji ugroženih svojti. Na prostoru Parka dolazi na dva lokaliteta u sastavu vlažnih dolinskih livada. Posebnu zanimljivost Parka predstavljaju mesojedne (karnivorne) biljke. Na cretnom, (tresetnom) staništu na području Parka raste okruglolisna rosika (Drosera rotundifolia). Zbog rijetkosti ovakvih staništa spada u rijetku biljku flore Hrvatske. U sastavu vlažnih dolinskih livada Parka dolazi tustica kukcolovka (Pinguicula vulgaris) - rijetka mesojedna biljka, na IUCN-ovoj je Crvenoj listi u kategoriji osjetljivih svojti. Na ovom prostoru zabilježena je i mala mješinka (Utricularia minor), vrlo rijetka vodena mesojedna biljka. Unutar Parka mogu se izdvojiti područja koja su vrlo interesantna i bogata vrstama: usko područje uz jezera, prašuma Čorkova uvala, Ljeskovačka bara (cret) te Rudanovac i Vrelo - hidrografski, ekološki i botanički najznačajnije i najvrjednije područje Parka izvan sustava jezera. Ova područja osim u pogledu raznolikosti i bogatstva biljnog svijeta imaju izuzetnu važnost u pogledu raznolikosti i bogatstva životinjskog svijeta.

Fauna

Kad je riječ o životinjskom svijetu Nacionalnog parka Plitvička jezera, prva asocijacija je njegov zaštitni znak – medvjed. Međutim, bogatstvo faune ovog nacionalnog parka mnogo je veće i vrijednije od „slave“njezina najatraktivnijeg predstavnika. Od najranijih razdoblja, kad je područje Plitvičkih jezera pobudilo interes znanstvenika, prisustvo mnogih životinjskih vrsta dokazano je i dokumentirano. Većina beskralješnjaka istražena je u okviru limnoloških istraživanja, i to po grupama – zooplankon, makrozoobentos, mikrozoobentos, budući da su vodena staništa od primarnog značaja na ovom području. Česti stanovnici jezera su i dvije vrste rakova: riječni i potočni rak. Kukci, koji su brojem vrsta među najzastupljenijim u kopnenim staništima, pobudili su dodatno zanimanje biologa – istraživača staništa livada i šuma. Zasluženu pozornost dobila je skupina leptira čiji se broj poznatih vrsta prema tekućim istraživanjima popeo do 321 od čega 76 vrsta danjih, a 245 vrsta noćnih leptira. Pretpostavka je znanstvenika da ovaj broj čini samo 40-50% ukupne potencijalne faune Lepidoptera. Zaštitom pojedinih staništa nastoje se očuvati uvjeti za neometan razvojni ciklus nekih od značajnih vrsta, posebno plavaca i to iz roda Maculinea. Posebno istražena skupina kukaca su tulari sa do sad registriranih 80 vrsta. Za neke skupine kralješnjaka, do danas provedenim istraživanjima bioraznolikosti, utvrđen je broj vrsta, dok su druge istraživane u okviru praćenja stanja u okolišu, kao indikatori ili je proučavana ekologija neke posebno zanimljive i rijetke vrste. Plitvička jezera i njihovi pritoci uglavnom imaju glavna obilježja tipičnih pastrvskih visinskih voda. Ipak, potočna pastrva jedan od prastanovnika ovih jezera, danas je značajno potisnuta alohtonim populacijama klena i crvenperke. Osim navedenih, samo u jezeru Kozjak dokazano je prisutstvo još najmanje 4 vrste riba. Vodozemci su sa oko dvanaest vrsta dosta brojna skupina kralješnjaka u Nacionalnom parku Plitvička jezera, dok su gmazovi zastupljeni relativno malim brojem vrsta. Duge zime i debeli snježni pokrivač smanjuju brojnost ove skupine kralješnjaka. Fauna ptica sa do sada zabilježenih 157 vrsta je na trećem mjestu po broju vrsta među nacionalnim parkovima u Hrvatskoj. Posebno zanimljiva vrsta je vodenkos, inače rijetka ptica ovisna o staništima čistih vodotoka. U Nacionalnom parku Plitvička jezera uočeno je više od 50 vrsta sisavaca: puhovi, rovke, voluharice, jež, kuna zlatica, kuna bjelica, divlja svinja i dr. Najnovijim je istraživanjima utvrđeno 20 vrsta šišmiša – koji žive u raznim staništima, rupama i pećinama, zatim pod korom drveća, u dupljama itd. Posebno zanimanje često je za populacije vukova, srna, jelena, divlje mačke, risa, vidre, i naravno smeđeg medvjeda, s početka priče, kao krune plitvičkog životinjskog carstva.

Zašto posjetiti Plitvička Jezera?

Neke vuče znatiželja, neke romantika, nekima je redovita tradicija, nekima u okviru obrazovanja, nekima je usput, nekima planirani višednevni odmor u prirodi…. posjet Plitvičkim jezerima individualno je iskustvo za svakog pojedinca. Pri odabiru mjesta kojem će posvetiti par dana ili sati svojeg užurbanog života zasigurno ulogu imaju mnoge okolnosti: preporuka prijatelja, ponuda organiziranog izleta, riječi ili slike prenesene medijima, ili pak povratak po drugi, treći ili tko zna koji put ponovno doživjeti nezaboravljeno iskustvo…. Možda je to preporuka UNESCO-a, neke turističke agencije, ili znanstvene činjenice o jedinstvenom prirodnom fenomenu, ali svake je godine više od 800.000 različitih razloga za ne propustiti iskustvo posjeta Nacionalnom parku Plitvička jezera. Ali Vaš je, sasvim sigurno, potpuno poseban…