Kvarner

Područje Kvarnera važno je i kao kolijevka hrvatskog turizma jer je središte Kvarnerske rivijere OPATIJA jedno od prvih kupališnih središta Europe i nekoć glavno kupališno mjesto Austro-Ugarske Monarhije. Mnogi stoga „službenim” početkom hrvatskog turizma smatraju 1844. godinu kad je pokraj stare opatije (otuda i ime grada) izgrađena vila „Angiolina” kao prva građevina namijenjena prihvatu tadašnjih uglavnom imućnih turista.

Gotovo svi stari opatijski hoteli i danas imaju istu funkciju, a vizura Opatije utopljene u zelenilo obronaka Učke jedna je od najomiljenijih turističkih vizura Kvarnera. Među tim hotelima posebno mjesto ima hotel „Kvarner” u samom središtu Opatije koji je zbog raskoši svoje vanjštine i unutrašnjosti, ali i zadržavanja duha davnih vremena omiljeno mjesto održavanja važnih događaja i priredbi. Ništa manje nisu raskošni ni drugi stari opatijski hoteli kao „Palace”, „Zagreb”, „Opatija” i mnogi drugi.

Zbog vrlo ugodne i zdrave klime Opatija ima i ulogu klimatskog lječilišta zbog čega su prvi hoteli u njoj i građeni. O tome svjedoče i sadašnji objekti zdravstvenog turizma, kao što je poznata „Thalassotherapia”. Opatija ima i kasino, brojne otmjene restorane i caffe barove, a tu je i poznata deset kilometarska obalna šetnica („lungomare”), kojom se može stići do slikovitog staroga gradića Lovrana. Lovran i okolna mala mjesta poput Medveje i Ike ističu se raskošnim vilama, često smještenim na atraktivnim mjestima.

Opatijska je rivijera znakovita i po oblikovno-bujnoj mašti starih graditelja, bilo da se radi o obliku cijelih zgrada, balkonima ili pročeljima. Ona je došla do izražaja i pri izradi ukrasa hotela i vila te oplemenjivanja unutrašnjosti raskošnim interijerom, vrijednim slikama i kipovima.

O osobitoj povijesnoj važnosti Kvarnera kao prostora na razmeđu Sredozemlja i Srednje Europe svjedoči kulturna baština RIJEKE, glavne hrvatske luke i najznačajnijega grada cijele zapadne Hrvatske. Zbog njezina izuzetnog strateškog položaja od davnina je mijenjala različite vladare kao što su Mlečani, Habsburgovci, Francuzi, Mađari, Talijani, a između dva rata bila je čak podijeljena između Italije i tadašnje Jugoslavije.

Ono po čemu je Rijeka danas najpoznatija njezin je karneval, jedan od pet najvećih u svijetu. Ističe se jedinstvenim spojem starih slavenskih tradicija i urbanog karnevala sličnom onom u nedalekoj Veneciji. U njemu sudjeluje velik broj stanovništva Rijeke i cijelog Kvarnera pa se na glavnoj karnevalskoj povorci zna skupiti i više od 100 000 sudionika i gostiju. Karnevalska tradicija povoljno je djelovala i na razvoj umjetničke tradicije.

Riječki karneval nametnuo se svojom posebnošću gradu, regiji i Hrvatskoj kao peto godišnje doba - doba ludovanja i opuštanja, a svojim bogatim zabavnim, sportskim i kulturnim programom zadovoljio sve uzraste i ukuse.
Prkosan vremenu i prostoru, Riječki karneval je topao domaćin svakom čovjeku dobre volje koji bijeg od sumorne svakodnevnice traži u igri, smijehu i zabavi.

Otok KRK

Turizam u Omišlju počeo se razvijati početkom dvadesetog stoljeća, i to kao izletnički turizam. Potaklo ga je Društvo za poljepšanje Omišlja, koje je djelovalo do izbijanja Prvog svjetskog rata. Već krajem 19. st. posjetioci Opatije, Lošinja i drugih okolnih ljetovališta, zajedno s izletnicima iz Rijeke, dolazili su u Omišalj u potrazi za razonodom i odmorom, narodnim običajima, starinama, te omišljanski vinom i presnecom.
Njivice, nekad malo ribarsko mjesto, danas je jedno od najatraktivnijih turističkih odredišta otoka Krka. Mjesto je vjerojatno postojalo još u pretpovijesno doba. Spominje se u jednom dokumentu iz 1474. godine. Zahvaljujući nadvojvodi Rudolfu Habzburškom koji je bio utemeljitelj lovnog turizma, Njivice su postale poznate. U 19. st. prvi turisti bili su aristokrati i bogati podanici Austro – Ugarske Monarhije. Između 1902. i 1905. sagrađen je lukobran. Povećao se broj turista, sagrađen je i prvi hotel, a zatim i vile, vikendice. 
  
Današnji razvoj Malinske odredila je 1880. godina, kada u luku pristaje prvi turistički parobrod, čime je označena novija faza povijesnog razvoja - razvoja turizma, isprva samo lovnog, a kasnije i zdravstvenog turizma. Sve do Drugog svjetskog rata mjesto prerasta u poznato turističko središte, značajno i u europskim razmjerima. Malinska se polako razvija, i broj stanovnika se povećava. Vrhunac turističkog razvoja predstavlja u 20. stoljeću izgradnja hotelskog grada Haludovo.

Na razvoj turizma na otoku Krku pa tako i u gradu Krku znatno su utjecali i neki vanjski čimbenici. To su u prvom redu željeznički i parobrodarski promet. Nakon izgradnje željezničke pruge do Trsta i Rijeke, došlo je do povezivanja i ovog područja s ostalim djelovima Europe. Osim već spomenutih čimbenika, povijest i kultura su znatno prodonijeli razvoju turizma jer je upravo Krk, grad povijesti i kulture. 
Prvi hotelski objekti sagrađeni su na predjelu Dražica, gdje je u istoimenoj uvali bilo i kupalište za goste hotela, a kasnije i mještane. Spomenuto kupalište Dražice, osnovano je 1910. godine. Tada su podignute kabine za presvlačenje, što se može vidjeti na razglednicama iz tog razdoblja. Iz različitih podataka dade se zaključiti da su u gradu Krku činjeni napori na razvoju turizma, ali je ipak činjenica da se hotelijerstvo između prvog i drugog svjetskog rata nije značajno razvilo. Za grad Krk bilo je karakteristično ugostiteljstvo namijenjeno puku, što nam potvrđuju mnogobrojne gostione i konobe. Već od ranog srednjeg vijeka, nalaze se u Krku tragovi ugostiteljstva, koje je i danas temelj života toga grada. Godine 1763. spominje se prvi put kavana, a god. 1848. radi se i na organiziranom privlačenju turista. 
U poslijeratnom razvoju turizma, između 1959. i 1960. godine, osnovan je prvi autokamp na otoku. Godine 1960. osniva se Hotelsko poduzeće Krk. Tada su prvi put poslije drugog svjetskog rata objedinjeni svi ugostiteljski kapaciteti grada u jedinstveno poduzeće. 

Naselje Punat prvi put se spominje u pisanim dokumentima 1377. godine kao Villa di Ponte. Mjesto je do 19. st. bilo težačko i ribarsko, a od tada počinje razvoj turizma. Godine 1891. otvara se prva gostionica na Staroj placi (današnja Mala placa), u kući gdje je kasnije bio toš, danas pod zaštitom kao spomenik kulture. Godine 1908. organizira se i Društvo za poljepšanje mjesta i čine se prvi ozbiljniji koraci radi podizanja razine ugostiteljstva kao uvjeta za razvoj turizma. Godine 1923. otvoren je prvi hotel "Vila Lucija".
Počeci organiziranog oblika nautičkog turizma na našoj obali datiraju iz 1964. godine. Upravo je Punat mjesto gdje je nastala ta ideja što je označilo početak novog oblika turizma. Naime, prve strane jahte koje su ostavljene na čuvanje i održavanje, smještene su u brodogradilištu u Puntu, 1964. godine.