(izvor tz Moščenička Draga)

Općina Mošćenička Draga proteže se od Medveje (uvala Cesara), pa sve do Zagorja (Stepča), na području od 16 km. Ima 7 šljunčanih plaža, i bezbroj šumskih, odnosno planinskih puteva. Svojim teritorijem debelo zarezuje u Park Prirode Učka. Sam položaj je veoma interesantan iz razloga što ima, osim klasičnog (primorskog) tipa turizma, i mogućnost seoskog (agro) koji bi se razvijao upravo na padinama Učke – masiv Učka sa vrhovima Učka, Sisol, Kremenjak. Broj pučanstva vrti se oko broja 1700, odnosno oko 1300 domaćinstava. Smještajni kapacitet Općine je oko 2.500 ležajeva, osnosno približno 1100 u hotelima i autokampu, te 1400 u privatnom smještaju. Općina M. Draga zauzima 4.396 hektara površine.
Glavne gospodarske grane Općine su turizam i ribarstvo. Tradicija ribarskog zanimanja seže u prošlost do 19 stoljeća, dok se turizam naglo počeo razvijati neposredno nakon drugog svjetskog rata. Prekrasne dvije plaže u Mošćeničkog Dragi niz su godina glavni razlog ljetovanja mnogih stranih i domaćih turista. Mošćeničku Dragu nazivaju hrvatskim Portofinom zbog sličnosti s tim prelijepim talijanskim turističkim odredištem, a na Kvarneru je znana kao "biser Kvarnera" što bez konkurencije zasigurno i jeste.
Osim dvije prelijepe plaže, M. Draga obiluje mnogim starim i novim vilama smještenim na obali, relativno starim parkom kojeg i danas oslovljavamo "Contovo" s obzirom da je vlasnik današnje vile Biser bio imućni Grof, Conte. Šetalište prema plaži Sv. Ivan budi u nama romantiku, pogotovo u ljetnoj noći kad obasjano mjesečinom otkriva svoje osebujne mediteranske čari. Taj cijeli obalni put Mošćeničke Drage obilježava pjesma Rikarda Katalinića Jeretova "Sipar" uklesana na kraju prve plaže. Kruna tog puta vila je Zagreb, nekadašnja vila Osoinak.

Dražanski stari grad proteže se sve do mora od kog' ga dijeli mala simpatična lučica u kojoj su smješteni ribarski brodovi, manje barke, i u ljetnim mjesecima mini marina za brodice turista. Stari grad tipični je ribarski nukleus nastao krajem 19 stoljeća kad su se stanovnici Moscenica i okolnih sela polako selili na obalu zbog ulova ribe koji je postao, a danas slobodno možemo reći i ostao, pored turizma, osnovni gospodarski impuls Općine.