Tekst: Tomisav Đuić Fotografija: Krešimir Đurić

Na širem području današnjega Varaždina opstajala je u 8. i 9. stoljeću starohrvatska plemenska župa. Ona je sigurno na svome zemljištu imala i središte koje je kasnije preraslo u župski grad, odnosno utvrdu u kojoj je boravio župan. Međutim tek od 1181. godinemože se sa sigurnošču govoriti o Varaždinu kao povjesnoj činjenici. Tada se po povelji hrvatsko-ugarskog kralja Bele III. javlja prvi pismenispomen Varaždina kao sjedište župana. To je župan Bela, koji je ranije u vrijeme kralja Bele II., oteo zagrebačkom Kaptolu posjed Varaždinske Toplice ( koje su se u ono vrijeme nazivale samo Toplice ) Zbog toga je Bela II. u spomenutoj ispravi iz 1181. godine potvrdio pravo zagrebačkom Kaptolu na izgubljeni toplički posjed. To ujedno potvrđuje da je Varaždin postojao i prije toga te da je spomenuti župan imao svoje sjedište "castrum comitis" . Tako je utvrda bila nukleus, jezgra i prvobitne varaždinske varoši. Kasnijih desetleča spominju se i ostali župani: Mutimir, Krasas i Zaharije. U vrijeme župana zaharija kralj Andrija II. 1209. godine dodjeljuje Varaždinu povelju o proglašenju slobodnim i i kraljevskim gradom. Tako je Varaždin postao prvi hrvatski grad s takvim statusom. Zanimljivo je istaknuti da se danas sa sigurnošču ne može ustvrditi jeli se varaždinski Stari grad u vremenu prije 14. stoljeća nalazio na sadašnjem mjestu ili negdje drugdje na području Varaždina. Naime suvremeni i povijesni tehničar umjetnosti i istraživač gotičke arhitekture na ovim prostorima Zorislav Horvat predmnijeva da se srednjovjekovni kasrtum nalazio na mjestu današnje varaždinske Gradske vijećnice. Međutim dok se ne pronađu materijalni dokazi za to, treba prihvatiti ono što tumači večina povijesnih znanstvenika, a to je neprekinuti kontinuitet Staroga grada na sadašnjoj lokaciji od 12. stoljeća na dalje.

Od tvrđave do gotičkoga grada

Iako iz prve faze postojanja Starog grada nije ništa sačuvano, pretpostavlja se da je to bila slabašna utvrda koji su činili zemljani nasipi i jake drvene ograde (palisade). Unutar toga prostora nalazio se županov dvor. Nakon provale Mongola u hrvatske krajeve 1242 godine Varaždin je poput Zagreba bio spaljen te je ubrzo nakon njihova povlačenja župan Mihajlo neredio gradnju novog jačeg utvrđenja 1244. godine. Tijekom 13. stoljeća pa sve do 1379. godine utvrda je bila u vlasništvu župana Bebeka, a potom njegovih naslijednika kada ga kralj Sigmund predaje grofovima Celjskim koji su vlasnici slijedećih šezdesetak godina.

Oni stru tvrđavu obnavljaju u jaku gotičku fortifikaciju. Iz toga je vremena ostala i glavna branić kula u kojoj su do danas sačuvani elementi najmonumentalnije svjetovne gotičke arhitekture u sjevernoj Hrvatskoj ( kasnije pregrađivana u 16. i 17. stoljeću). Janko Hunjadi pokušao je 1446.godine osvojiti Varaždin, no nije uspio u osvajanjutvrđe,  nego je samo popalio varaždinski varoš. Zbog toga su Varaždinci prišli intezivnijoj gradnji utvrda oko užeg dijela varoši -  zemljanih bedemai branić kula, oslanjajuči se i dijelom na utvrđeni plemićki grad. Do 1455. godine ijeli je grad bio opasan grabama, zemljanim bedemima i drvenim palisadama Na taj je način varoš bila zatvorena u pravilan kvadrat sa stranicama od 550 metara,  predgrađa su ostala izvan bedema. U to vrijeme sjevernozapadno od Varaždina tekao je Dravski rukavac zvani Dravica. Varaždinci su to iskoristili i iskopali prokop kojim je voda iz Dravice tekla u grabe oko njihovih bedema a time ujedno i štitila Stari grad.

Renesansne dogradnje

Kad barun Ivan Ungnad, kapetan Slavonske granice, postaje vlasnikom Starog grada 1543.godine, počinje temeljita obnova i preuređenje tvrđave kako bi mogla oduprijeti nadolazečoj turskoj opasnosti. Taj složeni graditeljski zahvat obavio je do kraja 1562. godine poznati graditelj graničnih utvrda Domenico de Lalio sa suradnicima. Tim preuređenjem nastala je moderna tvrđava tog vremena s kružnim obrambenim kulama, zaštičena visokim zemljnanim bedemima s bastionima i dvostrukim obrambenim pojasom vode. Is tog je vremena do dan danas ostaosačuvan umjetnički rad graditelja Domenica - renesansni prozor iznad kojeg se nalazi Ungnadov grb.